Mjesec: srpanj 2024.

Testiranjem pitke vode diljem EU-a otkrivena je „Vječna kemikalija” – trifluorooctena kiselina (TFA) u 94 % uzoraka.

Samo hitna zabrana PFAS pesticida i F-plinova može spasiti našu vodu.

Brisel, 10. srpnja 2024.

Alarmantno visoke razine kontaminacije vječnom kemikalijom trifluorooctenom kiselinom (TFA) otkrivene u europskim vodnim tijelima, potaknule su organizaciju Pesticide Action Network (PAN Europe) da u suradnji sa svojim članicama analizira 55 uzoraka vode za piće (voda iz slavine i mineralna voda) iz 11 zemalja Europske unije. TFA uglavnom ulazi u vodu kao proizvod razgradnje PFAS pesticida i F-plinova. Rezultati su sažeti u izvješću TFA: Vječna kemikalija u vodi koju pijemo.

Izvješće preuzmite ovdje:

Ključni rezultati analize:

• TFA je otkrivena u 34 od 36 europskih uzoraka vode iz slavine iz 11 zemalja EU. Pronađene v

• TFA je otkrivena u 34 od 36 europskih uzoraka vode iz slavine iz 11 zemalja EU. Pronađene vrijednosti bile su u rasponu od “ispod granice detekcije” (< 20 ng/L) do 4.100 ng/L. Vršne vrijednosti usporedive su s vršnim vrijednostima u europskim rijekama i jezerima. Samo 6% uzoraka vode iz slavine bilo je bez TFA. Prosjek od 740 ng/L u vodi za piće niži je od onoga što je pronađeno u rijekama i jezerima u prethodnom izvješću, gdje je pronađeno 1220 ng/L.
• Kako bi se ispitalo prodire li TFA i u duboke rezervoare vode iz kojih potječe mineralna voda, u studijski program uključeno je 17 uzoraka mineralne i 2 uzorka izvorske vode: 12 od 19 uzoraka bilo je kontaminirano TFA, u koncentracijama između “ispod granice detekcije” i 3.200 ng/L, uz prosječno opterećenje od 278 ng/L.
• Testovi za 24 druga PFAS spoja otkrili su da TFA čini više od 98 % ukupnog opterećenja PFAS spojevima u svim testiranim uzorcima.

Salomé Roynel, službenica za pravna pitanja u PAN Europe, komentira rezultate na sljedeći način:

“Naše studije pokazuju da je kontaminacija TFA spojem došla do naše pitke vode. PFAS pesticide treba zabraniti danas kako bismo osigurali da možemo nastaviti sigurno piti svoju vodu u bliskoj budućnosti!”

Natalija Svrtan, predsjednica udruge Zemljane staze, osvrnula se na rezultate iz Hrvatske:
Uzorak uzet iz slavine u Samoboru sadrži količinu trifluorooctene kiseline ispod prosjeka uzetih uzoraka. No, ovaj rezultat nipošto ne smijemo smatrati pozitivnim – TFA je perzistentan spoj, ne razgrađuje se, zato se i naziva “vječnom kemikalijom”, što znači da je vrlo izgledno da će se njegov sadržaj povećavati, ukoliko ne eliminiramo izvore onečišćenja.
Također, ne može se isključiti mogućnost da uopće ne postoji “sigurnosni prag” za ovu kemikaliju, jer nova studija pokazuje teratogeni potencijal.
Budući da se može detektirati u dijelu Hrvatske sa značajnim udjelom šuma i prirodnih staništa, trebamo se zapitati kakvi su rezultati u poljoprivrednim područjima.

Tara Glaser, volonterka udruge Zemljane staze navodi:  Trenutno se u Hrvatskoj ne provode testiranja i nadzor pitke vode na TFA i ostale PFAS spojeve, ostavljajući građane izložene ovim toksičnim kemikalijama bez njihovog znanja. Pozivamo Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i sve relevantne institucije da poduzmu hitne korake za rješavanje problema kontaminacije trifluorooctenom kiselinom u hrvatskoj vodi. Buduće aktivnosti trebaju uključivati redovita testiranja, razvoj i implementaciju strategije za smanjenje kontaminacije s TFA i ostalim PFAS spojevima u vodi za piće te podizanje svijesti građana o izvorima kontaminacije te rizicima od kontaminacije.

Rizici po zdravlje jedva da su istraženi

TFA je vrlo postojan proizvod razgradnje PFAS pesticida i F-plinova. Unatoč širokoj prisutnosti u vodama diljem svijeta, postoji nedovoljan broj studija o rizicima za okoliš i zdravlje. Procjene rizika značajno se razlikuju zbog razlika u načinu na koji se regulatori nose s oskudnim znanstvenim saznanjima.

• Prema procjeni EFSA-e iz 2016., unos 50 mikrograma (µg) TFA po kilogramu (kg) tjelesne težine dnevno je prihvatljiv.
• Prema procjeni Njemačke savezne agencije za okoliš iz 2020. prihvatljivi dnevni unos iznosi 12,5 µg/kg/dan.
• Nizozemski nacionalni institut za javno zdravlje i okoliš (RIVM) 2023. godine izvodi prihvatljivi dnevni unos od samo 0,32 µg/kg/dan, na temelju trenutnog stanja znanja i pod pretpostavkom da TFA ima usporediv toksikološki profil s drugim, bolje proučavanim  PFAS spojevima.
  Ovu pretpostavku podupire nedavna Bayerova studija o reproduktivnoj toksičnosti TFA kod kunića, koja je otkrila ozbiljne malformacije fetusa. Njemačka agencija za kemikalije nedavno je predložila da se TFA klasificiraju kao toksične za reprodukciju.

Na temelju ovog inovativnog pristupa procjeni rizika, nizozemske vlasti predložile su smjernicu za vodu za piće od 2200 ng/L. Ova granica je postavljena tako da se uz prosječnu potrošnju vode za piće tolerantni dnevni unos TFA maksimalno iskoristi do 20%. Ovu vrijednost, temeljenu na prilično konzervativnoj procjeni rizika, premašila su samo 2 od 55 ispitanih uzoraka vode. Međutim, podaci o toksičnosti ograničeni su i nepotpuni, pa se ne može isključiti ni mogućnost da su i nizozemske vlasti potcijenile rizik.

Helmut Burtscher-Schaden iz GLOBAL 2000 – Friends of the Earth Austrija navodi: “Dobra vijest za sada je da za razine TFA, koje smo pronašli u većini uzoraka vode za piće, čini se da su još unutar onoga što se smatra sigurnim granicama prema trenutnim saznanjima. Međutim, unosi TFA svakodnevno se povećavaju, a “sigurnosni međuspremnik” je već vrlo mali. Štoviše, već smo pretjerano opterećeni drugim PFAS spojevima. Stoga se odmah moraju poduzeti mjere za sprječavanje daljnje kontaminacije trifluorooctenom kiselinom.

Nedostatak zakonskih ograničenja

Iako je kontaminacija s TFA široko rasprostranjena, trenutno u EU ne postoji zakonsko ograničenje za TFA u površinskim vodama, podzemnim vodama ili pitkoj vodi.

Tek 2026. treba stupiti na snagu standardna granična vrijednost za “ukupni PFAS” od 500 ng/L u vodi za piće. Po definiciji, ova vrijednost uključuje TFA jer je to PFAS spoj. Međutim, kada je Komisija predložila ovu vrijednost, nije se smatralo da bi postojeće količine TFA premašile ovu granicu. Polovica analiziranih uzoraka vode iz slavine prelazi graničnu vrijednost od 500 ng/L za “ukupni PFAS”, ako je TFA uključena u ovaj parametar.

Sara Johansson, viša službenica za pravna pitanja za sprječavanje onečišćenja vode u EEB-u , kaže:

“Iz pravne perspektive, TFA je do sada bila i ostala ‘nevidljiva’ kemikalija. Nedostatak standarda kvalitete za podzemnu ili površinsku vodu i nepostojanje ograničenja TFA za pitku vodu doveli su do široko rasprostranjene kemijske kontaminacije koja je prošla ispod radara. S ažuriranjem standarda onečišćenja vode reguliranih Okvirnom direktivom o vodama, to bi se moglo promijeniti: Europske institucije sada imaju priliku postaviti smjer za zaštitu voda – to duguju svojim građanima. Ljudi imaju pravo na zdravu vodu.”

U međuvremenu nevladine organizacije pozivaju na hitne mjere, kao što su:

• Trenutačna zabrana PFAS pesticida.
• Trenutačna zabrana F-plinova.
• Provedba općeg ograničenja PFAS spojeva prema Uredbi REACH.
• Uspostava granice sigurne pitke vode za TFA na razini EU.
• Postavljanje standarda kvalitete za TFA za vode regulirane Okvirnom direktivom o vodama.
• Primjena načela „Onečišćivač plaća” gdje god je potrebno pročišćavanje vode zbog kemijske kontaminacije.
• Rješavanje problema nedostatnih podataka o toksičnosti TFA, omogućavanjem neovisnog istraživanja.
• Pružanje podrške poljoprivrednicima da zamijene PFAS pesticide alternativnim metodama zaštite usjeva, po mogućnosti bez kemikalija.

Izvješće „Toksična žetva”, otkriva prisustvo PFAS spojeva u voću i povrću zbog  pogrešnog sustava procjene pesticida. Kriteriji postojanosti aktivnih tvari i njihovih metabolita nisu pravilno razmatrani prilikom procesa odobravanja. Štoviše, drugi važni aspekti procjene rizika aktivnih tvari, uključujući procjenu njihovih potencijalnih svojstava za izazivanje endokrinih poremećaja, utjecaja na okoliš i kronične toksičnosti, loše su procijenjeni. Ovo rezultira neopravdanom i zabrinjavajućom izloženošću ljudi i okoliša PFAS pesticidima, što je u suprotnosti s načelom predostrožnosti.

Prvobitno je izvješće objavljeno u veljači ove godine u suradnji organizacija PAN Europe i Générations Futures, a sada je dopunjeno podacima za Hrvatsku i Italiju, u suradnji s organizacijama ISDE Italia i Zemljane staze.

Sažetak Izvješća preuzmite ovdje:

Izvješće se temelji na službenim podacima iz nacionalnih programa praćenja ostataka pesticida u hrani u zemljama članicama EU. Samo nasumično uzorkovani proizvodi uključeni su u studiju kako bi se ispitala izloženost koja je reprezentativna za potrošače u EU-u. Odabrano je voće i povrće koje se najčešće konzumira. Analiza je provedena na razini Europske unije (agregacija svih nacionalnih podataka), ali i na razini 10 različitih država članica (Austrija, Belgija, Francuska, Hrvatska, Italija, Njemačka, Grčka, Mađarska, Nizozemska, Španjolska)

Per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS) su skupina kemikalija koje je stvorio čovjek i koriste se u širokom rasponu potrošačkih proizvoda i industrijskih primjena od 1950-ih. Njihova popularnost i raširena upotreba proizlaze iz njihovih svojstava odbijanja vode i ulja. Ove karakteristike visokih performansi, međutim, imaju svoju cijenu. Desetljećima je znanstvena zajednica upozoravala na problem postojanosti i potencijalne toksičnosti ovih kemikalija, kojima je izloženost gotovo neizbježna zbog njihove široke rasprostranjenosti.

PFAS spojevi se ne razgrađuju lako, postojani su u našem okolišu i bioakumuliraju se u živim organizmima, uključujući ljude, do razina koje mogu izazvati štetne učinke. Neki od njih također su vrlo mobilni i lako ulaze u površinske i podzemne vode, uključujući i pitku vodu. Ovo postavlja pitanja o dugoročnim zdravstvenim utjecajima kronične izloženosti PFAS spojevima na ljude i ekosustave. Dok se za neke PFAS spojeve sumnja da su kancerogeni, drugi su povezani s problemima u razvoju djece, a mnogi pokazuju štetne učinke čak i pri niskim koncentracijama, utječući, između ostalog, na imunološki i endokrini sustav. Postojanost PFAS spojeva i bioakumulativnost također izazivaju zabrinutost oko pitanja nepovratnosti onečišćenja okoliša PFAS-om za buduće generacije.

Iako je neprihvaćeno da se PFAS spojevi koriste u raznim potrošačkim proizvodima (tave, tekstil, ambalaža za hranu itd.), manje je poznato da se PFAS pesticidi namjerno prskaju po usjevima. Hrana je sustavan i izravan put izloženosti građana ovim spojevima. Do danas je u Europskoj uniji odobreno korištenje 37 PFAS pesticida. Neki su samo postojani, a drugi se razgrađuju na postojane metabolite, poput trifluoroctene kiseline (TFA).
Usprkos poznatim negativnim učincima ovih spojeva na zdravlje ljudi i na okoliš, regulatorna tijela EU-a su odobrila korištenje ovih tvari, što je suprotno Uredbi o pesticidima.

Što je još više zabrinjavajuće, prijedlogom zabrane PFAS spojeva u EU planira se izuzeće za PFAS pesticide. Naime, regulatorna tijela predložila su izuzimanje aktivnih tvari koje se koriste u pesticidima iz predviđenog prijedloga za postupno ukidanje PFAS-a, pod pretpostavkom da su one dovoljno regulirane postojećim Zakonom o pesticidima.

Ovim Izvješćem pozivamo nadležne zakonodavne, obrazovne i zdravstvene institucije u Hrvatskoj da stave problem onečišćenja, kao i izloženosti PFAS spojevima visoko na dnevni red.

Nedavno obavljeno testiranje vode u organizaciji udruge Zemljane staze pokazalo je sadržaj TFA kiseline, metabolita PFAS spojeva, u vodi rijeke Save nizvodno od Zagreba, iznad dopuštenih količina.
Stoga pozivamo Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, kao i ostale zavode u Republici Hrvatskoj da prepoznaju pojavu PFAS spojeva u okolišu kao relevantan problem i da započnu s mjerenjem onečišćenja okoliša ovim spojevima.