Ozalj i Zagreb mogu, Varaždin ne?

Stoje li tvrdnje sugovornika Regionalnog Tjednika?

Koji su to Varaždinci koji “blagonaklono gledaju na pojavu djelatnika Parkova u zaštitnim odijelima”?
Smatrate li da građanima koji tako razmišljaju treba osnovna edukacija?
Ili je tekst pisan pristrano i jednostrano?
Zašto nisu kontaktirani članovi spomenute udruge Zemljane staze kako bi i oni iznijeli činjenice vezane na stav o potrebitosti primjene pesticida?

Jer, brojni europski gradovi, a kod nas, osim Zagreba i Ozlja i još neki gradovi, upravo prelaze na održavanje zelenih površina bez uporabe pesticida, uz veliku podršku svojih stanovnika!
Da li je moguće da su samo Varaždinci nazadni i neinformirani? Da ne brinu o zdravlju svoje djece?

Nadalje, ne možemo ne postaviti zaista jako mnogo pitanja nakon čitanja teksta objavljenog u Regionalnom tjedniku.
Primjerice:
Jesu li insekticidi “bezopasni”, ako ubijaju krpelje koji napadaju kućne ljubimce neimenovanog “Varaždinca koji s obitelji živi u podnožju gradskih bedema”? Da li je njegov ljubac zaštićen od krpelja, ukoliko se insekticidi prskaju po nekim gradskim površinama?
Postoji li bolji način zaštite ljubimaca od krpelja, a koji ne šteti cjelokupnoj ljudskoj populaciji?
Kako su ovaj problem riješili Zagreb, Ozalj i zaista brojni europski gradovi?
Zašto se tek “u budućnosti”, i koliko dugoročnoj budućnosti, namjeravaju zamijeniti biljne vrste koje su podložne napadima štetnika, i koje zahtijevaju primjenu toksičnih kemikalija, a ne odmah?

Zašto UOPĆE koristiti otrove koji truju vodu, zrak, tlo, narušavaju bioraznolikost, a truju i izravno nas, kad postoji zdrava alternativa koju USPJEŠNO primjenjuju brojni gradovi već dugi niz godina?

Na sva ova pitanja očekujemo odgovor, jer nismo zadovoljni dobivenim!
Dok god nije bezopasno i netoksično, NIJE DOBRO.

Plastična Zemlja

Više plastike nego biomase?

Nepregledna “polja” plastike protežu se oceanima i morima

Uzevši u obzir činjenicu da se plastika razgrađuje više od 100 godina, a neke vrste i više od 500 godina, te da nakon razgradnje plastike, osobito spaljivanja plastike, u okolišu ostaju i dalje toksične kemikalije, znamo da smo zagadili Zemlju na više stotina godina i da nećemo za našeg života doživjeti življenje u čistom okolišu.

Porazna je i spoznaja da pri tom uopće ne brinemo o budućim naraštajima, pa ni u vlastitoj djeci, koja su već tu i koja će sigurno, nastavimo li i dalje upotrebljavati plastiku, živjeti u još gorim uvjetima.

Na stranu uporaba plastike, primjerice, u medicini gdje nije lako iznaći alternativu, da li nam je potrebno da svakodnevno kupujemo plastiku – bilo vrećice, bilo vodu i ostale napitke u plastičnim bocama, bilo pregršt igračaka s kojima će se djeca igrati samo jedanput?

Vrijeme za hitnu promjenu isteklo je čim je proizveden prvi polimer – davno smo prekrdašili sve rokove, promijenite svoje načine življenja – odmah.