Kada bi se zakoni EU dosljedno provodili, situacija u vezi s korištenjem pesticida bila bi znatno bolja, a njihova uporaba osjetno manja jer za toliku primjenu ne bi postojala stvarna potreba.
U zakonodavstvu Europske unije princip predostrožnosti znači da osiguravanje zdravlja ljudi i okoliša ima prioritet nad ciljem veće proizvodnje ili ekonomskim interesima, posebno kada postoji znanstvena nesigurnost ili rizik koji nije potpuno razjašnjen.
1. U Opći zakon o hrani
EU-ov Opći zakon o hrani (General Food Law) eksplicitno propisuje princip predostrožnosti:
ako postoji opravdana zabrinutost zbog rizika po zdravlje, a dostupni podaci nisu dovoljni da se izvede potpuna procjena rizika, tijela EU mogu poduzeti mjere zaštite bez čekanja na „potpunu znanstvenu sigurnost“.
To znači da ne mora postojati apsolutna znanstvena potvrda štetnosti da bi se djelovalo — dovoljna je ozbiljna sumnja temeljena na dokazima da bi ostatak nepoznatog mogao napustiti razinu zaštite koju EU smatra prihvatljivom.
2. Uredba o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (EC) 1107/2009
uređuje odobravanje i stavljanje pesticida na tržište jasno kaže da je njezina svrha osigurati visok stupanj zaštite ljudskog zdravlja i okoliša.
U Preambuli i člancima regulacije to znači:
Prvo – ne odobravati pesticide ako ne ispunjavaju zahtjeve zaštite zdravlja i okoliša
Regulacija propisuje da pesticidi mogu biti odobreni samo ako:
- ne uzrokuju neprihvatljiv utjecaj na okoliš,
- ne predstavljaju neproporcionalan rizik za ljude ili životinje,
- ne narušavaju bioraznolikost.
To je suštinski primjena principa predostrožnosti – djeluje se tako da se opasni kemijski proizvodi jednostavno ne dopuste na tržište, umjesto da se kasnije pokuša „ispraviti“ štetu.
Drugo – princip predostrožnosti je pravno integriran
Regulacija kaže da je uporaba pesticida podržana principom predostrožnosti, a države članice mogu ga primijeniti i na vlastitom teritoriju ako su rizici nejasni.
To znači da:
- EU ne samo da može odbiti odobriti pesticide zbog rizika,
- već države članice ne smiju biti spriječene da dodatno ograniče ili zabrane pesticide ako smatraju da postoji sumnja u sigurnost.
Što to znači u praksi?
Ako postoji znanstvena neizvjesnost
EU zakonodavstvo omogućuje prethodnu zabranu, ograničenje ili povlačenje pesticida prije nego što postoji „potpuna znanstvena potvrda“ štetnosti – upravo zbog tog principa predostrožnosti.
Drugim riječima:
- Ne čeka se da se dokaže da pesticid uzrokuje trajnu štetu prije nego što EU djeluje.
- EU primjenjuje princip opreza i zahtijeva da proizvođači dokažu sigurnost prije stavljanja na tržište.
- Zaštita zdravlja i okoliša je važnija od ekonomskog argumenta da bi se proizvod koristio jer bi mogao povećati prinose.
3. Direktiva o održivoj uporabi pesticida (Direktiva 2009/128/EC)
Direktiva 2009/128/EC uspostavlja okvir za postizanje održive uporabe pesticida u EU, s izričitim ciljem smanjenja rizika i učinaka uporabe pesticida na zdravlje ljudi i okoliš, kao i smanjenja same ovisnosti o pesticidima.
Za razliku od Uredbe (EC) 1107/2009, koja regulira što smije biti stavljeno na tržište, Direktiva 2009/128/EC uređuje kako, gdje i u kojoj mjeri se pesticidi smiju koristiti u praksi. Time ona predstavlja ključnu poveznicu između zakonodavstva i stvarne zaštite građana na terenu.
U svojoj biti, Direktiva operacionalizira princip predostrožnosti kroz obvezu država članica da aktivno sprječavaju nepotrebnu uporabu pesticida.
Prvo – obveza smanjenja rizika i uporabe pesticida
Direktiva obvezuje države članice da usvoje nacionalne akcijske planove (NAP-ove) s jasnim ciljevima, mjerama i pokazateljima za:
- smanjenje rizika i učinaka pesticida na zdravlje ljudi i okoliš,
- poticanje uporabe nekemijskih alternativa,
- postupno smanjenje ovisnosti o kemijskim pesticidima.
To znači da visoka ili rastuća uporaba pesticida nije u skladu s duhom ni ciljevima Direktive, čak i ako su pojedini proizvodi formalno odobreni na razini EU.
Drugo – obvezna primjena integrirane zaštite bilja (IPM)
Jedna od ključnih odredbi Direktive jest obveza primjene integrirane zaštite bilja (Integrated Pest Management – IPM) od 2014. godine.
IPM podrazumijeva da:
- se preventivne i nekemijske mjere moraju koristiti kao prvi izbor,
- se pesticidi koriste tek kao krajnja mjera,
- se bira najmanje rizična opcija za zdravlje i okoliš.
U praksi to znači da rutinska, preventivna ili kalendarska uporaba pesticida nije dopuštena, već predstavlja kršenje EU zakonodavstva.
Treće – zaštita građana i osjetljivih područja
Direktiva izričito zahtijeva:
- smanjenje ili zabranu uporabe pesticida u osjetljivim područjima, uključujući parkove, igrališta, škole, bolnice i javne površine,
- zaštitu ranjivih skupina, posebno djece, trudnica i starijih osoba,
- smanjenje izloženosti građana pesticidima izvan poljoprivrede.
Time se jasno potvrđuje da je zaštita javnog zdravlja jedan od temeljnih ciljeva Direktive, a ne sporedni učinak.
Četvrto – Direktiva je ključni alat za stvarno smanjenje pesticida
Za razliku od sustava odobravanja pesticida, koji se temelji na procjeni pojedinačnih tvari, Direktiva 2009/128/EC bavi se kumulativnim učincima, stvarnom izloženošću i ukupnom količinom pesticida u okolišu.
Bez njezine potpune provedbe:
- visoka uporaba pesticida ostaje „legalna“, ali štetna,
- princip predostrožnosti ostaje teorijski,
- građani ostaju nezaštićeni u svakodnevnom životu.
Unatoč jasno postavljenom pravnom okviru Europske unije, stvarna situacija u većini država članica pokazuje da se propisi o pesticidima ne provode dosljedno ni učinkovito. Kao posljedica toga, građani EU nisu dovoljno zaštićeni od izloženosti opasnim pesticidima, a okoliš i bioraznolikost i dalje trpe ozbiljne posljedice. Problem, dakle, nije u nedostatku zakonodavstva, već u njegovoj slaboj provedbi, nedostatnom nadzoru i čestim odstupanjima od temeljnog cilja zaštite zdravlja ljudi i okoliša.
