Kategorija: Članci

Globalni preokreti koje je izazvao novi koronavirus zahtijevaju od nas ne samo razmišljanje, već i preispitivanje mogućih rješenja za izlaz iz ove planetarne krize.

Znanstvenici upozoravaju da više od “pandemije” moramo govoriti o “sindromiji”, odnosno o štetnoj interakciji više čimbenika (zdravstvenih, društvenih, okolišnih, ekonomskih), od kojih se u svakom slučaju može pratiti unatrag grabežljivom i agresivnom odnosu čovjeka.s ostatkom planete.

Znanstvenici osuđuju dosadašnji način suočavanja s Covid-krizom i upozoravaju na sve veću opasnost od novih pandemija i potrebu da se čovječanstvo posveti mnogo više “očuvanju prirode, očuvanju ekosustava i biološke raznolikosti, razumijevanju i ublažavanju aktivnosti koje dovode do pojave bolesti”.

Zapravo, sada postoje brojne studije koje potvrđuju kako je najveća učestalost i ozbiljnost Covida 19 zabilježena u najzagađenijim područjima, temeljem čega se apelira na meritorne organizacije da promjene dosadašnji pristup koji ne dovodi do rješavanja problema.

Veliko istraživanje provedeno u Sjedinjenim Državama pokazalo je da se pri svakom povećanju PM2,5 za 1 mcg / m3 povećava smrtnost od Covid-19 za više od 11 posto, s obzirom da se to u usporedbi s Europom prevodi u porast od 19 posto, što je čak i više za dolinu rijeke Po, jednog od najzagađenijih područja na europskom kontinentu, i gdje su zabilježene najveće stope smrtnosti od Covid-19.

No, ne utječe samo kvaliteta zraka na ozbiljnost pandemije: iz istraživanja Sveučilišta u Firenci koje je povezalo povezanost porasta broj slučajeva koronavirusa s poljoprivrednim modelima prisutnim u različitim područjima zemlje, pokazalo se da u područjima intenzivne poljoprivrede zabilježeno je 134 slučaja na 100 km2, u usporedbi s 49 slučajeva neintenzivnih područja, što se potvrđuje i s obzirom na demografske podatke.

No, umjesto da ponovno naučimo lekciju koju nam ova epohalna kriza daje, gubimo priliku da drastično smanjimo zagađenje i “sklopimo mir s planetom”, kao jedino rješenje nam se nudi masovno cijepljenje, pa čak i mladih ljudi i djece, iako se ovoj praksi protive broni eminentni znasntvenici.

S tim u vezi, talijanska Mreža za održivost i zdravlje pokrenula je apel tražeći moratorij na cijepljenje protiv Covid-19 kod djece, a već ga je potpisalo oko tisuću liječnika i zdravstvenih djelatnika.

Srećom, djeca su pošteđena ove pandemije, ona nemaju važnu ulogu u prijenosu SARS-CoV-2, ali riskiraju da budu njegove najveće žrtve.

Cjepiva koja se koriste, zapravo, smanjuju, ali ne uklanjaju prijenos infekcije (s nekim varijantama u Izraelu je dokumentirano čak i suprotno), imaju nepoznato trajanje i smanjenu učinkovitost na nekim od varijanti koje su se do sada pojavile, do potreba i učestalost povišenja doza, a iznad svega još uvijek premalo znamo o dugoročnim ishodima ovih tretmana u organizmima djece koja imaju život pred sobom.

Osnaživanje imuniteta – zdravom hranom, kretanjem, boravkom na suncu i na svježem zraku – najbolja je obrana od svih štetnih mikroorganizama, pa tako i od Covid virusa.

Izvor: comune-info.net

English below

Nakon poraznog referenduma u Švicarskoj trebalo mi je par dana da skupim snage natipkati vijest da su Švicarci na referendumu odlučili zadržati pesticide u opticaju.

No, treba spomenuti da je čak 39% Švicaraca glasalo ZA zabranu korištenja pesticida – već ta brojka je za Švicarce, u usporedbi sa stanjem u Hrvatskoj, vrlo ohrabrujuća i vrlo pozitivna. Jer, 39% građana jasno se usprotivilo vrlo agresivnom agri-biznisu. Vrlo agresivnom.

U Hrvatskoj bi taj postotak bio vrlo poražavajući, prvo zato što bi na referendum izašli isključivo oni koji imaju izravne i jasne učinke od ishoga – upravo agroindustrija, ona toksična, a svi mi ostali bismo ne izašli, jer tako i razmišljamo: “moj glas neće učiniti promjenu”, “baš me briga”, “to se mene ne tiče”, “ne može se bez pesticida”, i sl.

Ali, ipak nas se tiče, i to vrlo snažno, i baš svakodnevno!
Jer, svaki dan jedemo, zar ne?
Svaki dan pijemo vodu zagađenu pesticidima.
Svaki dan udišemo zrak kojim se šire pesticidi koje zanosi vjetar.
Svaki dan zatrovanu hranu dajemo djeci.

Možemo bolje!
Zaslužujemo bolje!
Nemaju pravo uništavati prirodne resurse i narušavati naše zdravlje!

After the devastating referendum in Switzerland, it took me a couple of days to gather the strength to type the news that the Swiss citizens had decided to keep pesticides in circulation in the referendum.
However, it should be mentioned that as many as 39% of Swiss people voted FOR the ban on the use of pesticides – this figure is very encouraging and very positive for the Swiss, compared to the situation in Croatia. Because 39% of citizens clearly opposed the very aggressive agri-business. Very aggressive.
In Croatia, that percentage would be very devastating, firstly because only those who have direct and clear effects from the outcome would go to the referendum – precisely the agro-industry, the toxic one, and all the rest of us would not come out, because we think: “my vote will not make a change “,” I don’t care “,” it’s none of my business “,” you can’t do without pesticides “, etc.
But, it still concerns us, and very strongly, and just every day!
Because we eat every day, right?
We drink water contaminated with pesticides every day.
Every day we breathe air that spreads wind-blown pesticides.
We give poisoned food to children every day.

We can do better!
We deserve better!
They have no right to destroy natural resources and damage our health!

https://www.pan-europe.info/press-releases/2021/01/eu-commission-promises-end-export-eu-banned-pesticides-%E2%80%93-pan-europe-reacts

U Bruxellesu, 18. siječnja 2021: Reagirajući na odgovor Europske komisije [1] na zahtjev PAN Europe da zabrani izvoz pesticida koji nisu odobreni u Europskoj uniji i uvoz poljoprivrednih proizvoda proizvedenih upotrebom istih tih pesticida, Angeliki Lysimachou, službenica za znanstvenu politiku u PAN Europe rekla je danas sljedeće: „PAN Europe pozdravlja predanost Komisije da stane na kraj sramotnoj praksi dvostrukih standarda i radujemo se što ćemo vidjeti da EU preuzima vodstvo u uklanjanju opasnih pesticida na globalnoj razini.”

Pismo Europske komisije iz prosinca 2020. godine došlo je kao odgovor na otvoreno pismo koje je potpisalo više od 70 organizacija civilnog društva [2], tvrdeći da tvrtke EU koriste prednosti slabih zakona o zdravlju ljudi i okoliša u mnogim trećim zemljama kako bi prodavale pesticide koji se u Europi smatraju preopasnim za upotrebu, te da su zabranjeni pesticidi dopušteni kao ostaci u hrani koja se uvozi i prodaje na europskom tržištu.

U svom odgovoru Komisija ističe svoju ulogu „pomaganja [trećim zemljama] u njihovim odlukama“ o tome hoće li uvesti određene opasne kemikalije poput pesticida. Također se navodi da „kao dio svoje akcije na Europskom zelenom planu, Kemijske strategije za održivost ipak ima za cilj ići dalje, sprječavajući izvoz opasnih kemikalija, uključujući pesticide, zabranjene u EU. Komisija trenutno razmatra različite mogućnosti za provedbu ovog cilja, uključujući reviziju zakona.”

„Komisija sada mora ispuniti svoje obećanje i osigurati da se zakon EU izmijeni tako da se rad tvrtki koje zarađuju od izvoza pesticida, za koje je poznato da su preopasni za ljudsko zdravlje i okoliš, u treće zemlje, te od uvoza hrane proizvedene s takvim kemikalijama, smatra zločinom. ” dodala je Lysimachou.

“Napori ne smiju biti ograničeni na europskoj razini, a Komisija mora pomoći uspostaviti novi UN-ov mehanizam za promicanje postupnog ukidanja vrlo opasnih pesticida na globalnoj razini.” zaključila je Lysimachou.

KRAJ

Kontakt:

Angeliki Lysimachou

Email: angeliki@pan-europe.info | Tel: +32 496 392930

Nathalie Parès

Email: nathalie@pan-europe.info | Tel: +34 691 825 067

Bilješke:

[1]

2_revLV.pdf

[2]

er.pdf

Umjesto upotrebe opasnih antikoagulanata, za kontrolu populacije glodavaca zaposlite mačke

vs.

Miševi i štaktori su hrana pticama grabežljivicama i nekim životinjama poput lisice.

Konzumiranjem otrovane životinje stradava i predator koji ustvari NAJUČINKOVITIJE regulira populaciju glodavaca – predatori se razmnožavaju u većem broju, ukoliko ima dovoljno raspoložive hrane, u ovom slučaju miševa i štakora pa možemo reći da je odnos predatora i plijena samoregulirajući. Barem do trenutka dok se ne umiješa čovjek. Postavljanjem otrova narušava se prirodna ravnoteža, ne samo u odnosu te dvije karike, već mnogo dalje i dublje.

Osobito su opasni rodenticidi s odgođenim djelovanjem. Zabilježeni su brojni slučajevi pogibelji sova i jastreba, unatoč davanju antidota. Time se smanjuje i bioraznolikost koja je danas već značajno smanjena. Raspadanjem leševa umrlih životinja, otrovi odlaze u vodotoke i podzemne vode.

Ukoliko nije zabilježena pojava bolesti koje prenose glodavci, prekobrojnu populaciju glodavaca možete regulirati uvođenjem mačaka. Lijepi primjer suživota mačaka i pružatelja javnih usluga je tvrtka Čistoća iz Varaždina: https://www.telegram.hr/zivot/ljudi-u-varazdinskoj-cistoci-ozbiljni-su-heroji-svoje-urede-dijele-s-napustenim-mackama-i-psima/
Iako im motiv za pružanje utočišta mačkama nije bio kontrola populacije glodavaca, ova pridružena pozitivna značajka doprinijela je očuvanju bioraznolikosti i popularizaciji udomljavanja napuštenih životinja.

Naravno, ne trebate imati 20 mačaka kao Čistoća, no jedna mačka mogla bi učinkovito rastjerati neželjene glodavce u jednoj ustanovi/tvrtki/društvu, a ujedno biste pomogli i napuštenoj životinji.

“Umjesto da se u situaciji očekivane gospodarske kataklizme novac ulaže u strateške namirnice, on se ulaže u održavanje najskuplje prehrambene navike – prehrane životinjskim proizvodima.

https://poljoprivreda.gov.hr/vijesti/65-milijuna-kuna-ulaganja-u-uzgoj-i-kupovinu-junica/4240

Situacija velikih kriza, a nama prijeti kolosalna, odražava se pojedinačno na svaku državu onoliko teško koliko ta ista država ima tzv. robnih rezervi. Koji dio robnih rezervi je strateški po pitanju prehrane stanovništva? Jesu li to Gauda i mljeveno meso?
Ne!
Odgovor je: koliko ima žitarica!
Zato se moć jedne zemlje za opstanak uvijek mjeri po žitnim rezervama. A ako pričamo o vitaliziranju manjih (lokalnih) zajednica za isti scenario: rješenje je preusmjeravanje novca u jačanje OPG-ova koji proizvode biljnu hranu i osigurava nekakvu mrežu proizvodnje i distribucije na lokalnoj razini.

Zašto biljnu hranu? Pa zato da za uloženi novac dobiješ najveću količinu iste.”
– reagirao je Vedran Romac, diplomirani socijalni radnik, na odluku Ministarstva poljoprivrede o davanju potpora za uzgoj i kupnju junica.

Na žalost, stoka za koju se izdvajaju poticaji nerijetko završi napuštena, bolesna, teško ozlijeđena jer nakon preuzimanja financijskih sredstava, korisnici poticaja nemaju više interesa baviti se životinjama.
Najnoviji slučaj iskorištavanja životinja za dobivanje poticaja: https://www.sibenik.in/sibenik/inspekcija-nakon-nadzora-u-razorima-zatekli-smo-cetiri-lesine-vlasniku-nare-eno-da-ostalim-zivotinjama-osigura-hranu/129680.html

Ministarstvo poljoprivrede izdvaja značajna financijska sredstva za uzgoj i kupovinu junica, usprkos poznatoj činjenici da uzgoj stoke doprinosi povećanju onečišćenja okoliša i napredovanju klimatskih promjena.

U isto vrijeme, opravdava se upotreba otrova u proizvodnji hrane pod izlikom nekonkurentnosti.

Savjet djelatnicima Ministarstva, koji su svi doktori znanosti: preusmjerite poticaje za mliječnu i mesnu industriju u poticaje za ekološku proizvodnju.

Također, kontrolirajte certificirane eko-proizvođače. Uz to iznimno je važna kontrola količine rezidua pesticida u konvencionalno proizvedenoj hrani, kako ne bi prelazila dopuštene količine 135 puta, kao u slučaju poriluka iz 2016. godine.

Podsjećamo, Europska unija donijela je strategije kojima se državama članicama omogućuje implementacija praksi koje doprinose očuvanju okoliša i prirode, a posljedično i zdravlja ljudi.